Mala Zvona

vjeSanje kradljivaca ovaca, novi roman Sanje Lovrencic (2015.), nudi citatelju izazovan hibrid. SmjeStajuci radnju u neodredenu ali blisku buducnost, on propituje neke od akutnih problema

sadaSnjice: koje su moguce konzekvence reklamiranja, gomilanja smeca, druStvene polarizacije, narcistickog druStva, genetskih eksperimenata, manipulacije vremenom. Istodobno, tekst funkcionira kao niz pojedinacnih epizoda, pisanih vrlo cesto u prvom licu, gotovo ispovjednim tonom, u kojima se uz navedene "velike teme" uvijek pojavljuju i intimniji sadrzaji - ljubav, noSenje sa staroScu, smrcu, pokuSaj profiliranja vlastitih uvjerenja u okolnostima u kojima sam koncept uvjerenja postaje neodrziv te propitivanje etickih pozicija.

Balansirajuci neprekidno izmedu opceg i pojedinacnog, javnog i intimnog, stvarnosti bliskog i fantazmagoricnog, zanrovski-popularnog i hermeticnog, VjeSanje kradljivaca ovaca uvlaci citatelje u jedinstven prostor i problematiku, te i oni sami postaju sudionici u njegovom znanstveno-fantasticnom heterokozmosu koji uvijek poziva na osobnu odgovornost.

Kratki roman americkog klasika Hermana Melvillea Benito Cereno prvi put je objavljen u nastavcima, u casopisu Putnam's Monthly, 1855. godine; Melville ce ga poslije uvrstiti u The Piazza Tales, jedinu zbirku kracih proza koju je objavio za zivota. Ovu pricu o brodu pod vlaScu pobunjenih crnih robova koji se pred americkim kapetanom Amasom Delanom, koji im dolazi pomoci, pretvaraju da su podcinjeni svojem zapovjedniku, cileanskom plemicu Don Benitu Cerenu Melville je preuzeo iz stvarnog povijesnog izvora. Ispripovijedao ju je iz perspektive nepouzdanog pripovjedaca, naivnog americkog kapetana koji, podcjenjujuci crnce, nikako ne uspijeva razumjeti situaciju. Majstorski koristeci ritam napetosti i popuStanja, Melville odrzava znatizelju citatelja, zbunjujuci ga i privlaceci dvojnostima i dvojbama upisanim u kontroliranu, naizgled objektivnu naraciju. Ovaj, prvi hrvatski prijevod Benita Cerena potpisuje Leo Beslac.

Walter Benjamin (1892.-1940.), jedno od kljucnih imena humanistike posljednjih desetljeca, u ovom se tekstu vraca autobiografskom diskursu te stvara lirsku viziju djetinjstva na prijelazu 19. u 20. stoljece u bogatoj berlinskoj obitelji. Medutim, ta naizgled partikularna i osobna tema, osim Sto lucidno svjedoci o velegradskoj kulturi navedenog razdoblja te vec samim time tvori povijesno zanimljiv tekst, istovremeno otvara i niz filozofskih i socijalnih tema: pitanje konstituiranja i brisanja subjekta kroz sjecanja, mogucnost pravedne reprezentacije povijesnog trenutka, sjenu koju na druStvo bacaju klasne nepravde, odnos mesijanizma i modernosti... Krecuci od literarnog zanra, Berlinsko djetinjstvo oko 1900. radikalno utjelovljuje tenziju koja se pojavljuje izmedu knjizevnosti i filozofije te cini obje mogucima. Benjamin time anticipira jednu od kljucnih tema poststrukturalistickog pokreta te ostaje moderniji nego ikad.

Prevela Sanja Lovrencic.

Bracni dnevnik dvoje velikih glazbenika, prvi put objavljen na hrvatskom jeziku, u prijevodu Sanje Lovrencic, medu glazbenim izdanjima biblioteke "U prvom licu".

Godina 1840., grad Leipzig: mlada, ali svjetski poznata pijanistica Clara Wieck i joS uglavnom nepoznati skladatelj Robert Schuman uspjeli su se vjencati, unatoc svim zaprekama. Dan nakon vjencanja, na Robertov poticaj, pocinju biljeziti "zelje i nade, brige i radosti bracnoga zivota". PiSu naizmjence, svatko po tjedan dana, isprva s mnogo zanosa. Stranicama njihovog dnevnika promicu brojni likovi povezani s glazbenim zivotom onodobne Europe; govori se o koncertima i kucnom muziciranju, o skladanju i "studiranju" tudih skladbi, o svakodnevici prozetoj glazbom - i govori se o ljubavi. No u tim prvim godinama braka, koje su za Roberta bile razdoblje velike kreativnosti, a za Claru svojevrsnog zastoja, nije ipak sve onako svijetlo i lako kako bi trebalo biti...

"Cjelina njegove osobe bila je skladna i cinilo se da ne trazi nikakav komentar. Njegov plavi pogled bio je viSe oduhovljen nego sanjalacki; njegov blagi, fini osmijeh nikad nije postajao gorak. Tankoca i prozirnost njegovog tena zavodila je oko, plava kosa bila je bujna, nos lagano svinut, crte otmjene, a ponaSanje toliko aristokratsko da su se ljudi i nehotice prema njemu odnosili kao prema princu..." Tako piSe Franz Liszt o svom prijatelju i kolegi Frédéricu Chopinu dvije godine nakon njegove smrti. Govoreci o njegovoj glazbi, uz mnoge reminiscencije na poeziju, klasicnu mitologiju i obicaje Chopinove domovine Poljske, autor mnogo govori i o sebi, svom dozivljaju umjetnosti i zivota.

Prvo izdanje ove nekonvencionalne romanticarske biografije prvi put u hrvatskom prijevodu (prevela Sanja Lovrencic), uz uvodni esej Veljka Glodica, pijanista i profesora na zagrebackoj Muzickoj akademiji.

Knjiga "Crveni golubovi" sastoji se od dva dijela: roman, koji se oscilirajuci na rubu fantastike bavi gorucim temama suvremenog svijeta, nadopunjen je "Pjesmaricom", tj. zbirkom poetskih fragmenata koje je autorica pisala kao skice za pojedine ulomke romana.

Radnja "Crvenih golubova" zapocinje dolaskom pripovjedacice na neimenovan otok. NaslijedivSi kucu u gotovo napuStenom selu, ona dobiva razlog da se nakratko udalji od svakodnevne borbe za materijalnu egzistenciju. Krajolik u kojemu se naSla nostalgicno je idilican: ruSevne kamene kuce, divlji kapari, domaci sir, sunce i vjetar odreduju taj mediteranski svijet. Sve sluti na to da ce se ovdje, na distanci od ljudi, posla i rutine, otvoriti prostor za introspekciju, za suocavanje s vlastitom proSloScu, zeljama i nadama. Zajedno s kucom, medutim, pripovjedacica je naslijedila i golubove koje je uzgajao njen preminuli rodak, Toni. Kad jednog jutra iznenada odluci osloboditi ptice iz golubinjaka, ni ne sluti da ce joj se ti pismonoSe ubrzo vratiti, i to u druStvu prilicno zivopisnih gostiju. Golubovi naime na otok dovode neke Tonijeve stare prijatelje. Oni mu organiziraju trodnevne karmine te pocinju pripovijedati fragmente zajednicke proSlosti: ostarjela kazaliSna druzina koja je lutala Mediteranom, ili aktivni sudionici u previranjima "olovnih godina" - junakinji se na temelju ponudenih prica teSko odluciti. Na odlasku joj ta cudna skupina objaSnjava pravu prirodu njenog novostecenog nasljedstva: uz kucu, ona nasljeduje i obavezu da isprica njihovu pricu, pricu koji nije dobro razumjela. I tu mediteranskoj idili dolazi kraj: zamijenit ce je istrazivanje internacionalnog terorizma 1970-ih godina, revolt pred tadaSnjim i sadaSnjim srazom bogatstva i bijede, rastuca osjetljivost za devastaciju prirode, cyber-subverzije, utopijski virtualni prostori, traganje, strah i bijeg. Na fragmente price svojih gostiju junakinja ce odgovoriti vlastitima, koje ce pak - kad se smiri vrtlog koji ju je ponio - gotovo nenamjerno ostaviti u nasljede novoj generaciji, za nove pokuSaje.

Dosad neobjavljen djevojacki dnevnik Ivane Brlic-Mazuranic, koji je vodila od 1888. kad joj je bilo cetrnaest godina, sve do svojih zaruka u ljeto 1891. Na stranicama starih biljeznica ostali su sacuvani najspontaniji otisci temperamenta i inteligencije buduce spisateljice, njenih ljubavi i dozivljaja iz formativnog razdoblja zivota. Osjetljivost za ljude i prirodu, smisao za humor, mladenacka potraga za istinom i smislom, mracna fascinacija smrcu, prvi knjizevni pokuSaji - sve to cini ovaj dnevnik zivim i zanimljivim Stivom.
Priredila Sanja Lovrencic.

Kako jedan pas vidi viktorijansko doba? Kakav ce stav taj pas zauzeti prema svojoj gospodarici, velikoj engleskoj pjesnikinji Elizabeth Barrett Browning i ljudima oko nje? sto se dogada kad se stvarnoj povijesno-biografskoj gradi pristupi iz potpuno fikcionalne perspektive? Takva pitanja postavlja - i na njih osebujno odgovara - kratki roman Flush, biografija. U zaigranom, naizgled neozbiljnom ali vrlo lucidnom, povijesno utemeljenom i stilski besprijekornom tekstu, Virginia Woolf uspijeva progovoriti o proSlosti, knjizevnosti, druStvenim konvencijama i socijalnoj pravdi te do krajnjih granica istraziti mogucnosti uzivljavanja u perceptivnu perspektivu zivotinje.

Prevela Sanja Lovrencic.

Dorothy Wordsworth (1771.-1885.) zivjela je medu pjesnicima, u prisnoj povezanosti s bratom Williamom i gotovo jednako prisnom prijateljstvu sa S. T. Coleridgeom - Coleridgeovim rijecima, njih su troje neko vrijeme bili "tri osobe, a jedna duSa". Wordsworth i Coleridge postali su najznacajniji pjesnici ranoga engleskog romantizma, a njihova zajednicka knjiga "Lirske balade" jedna je od prekretnica u povijesti knjizevnosti. Treci dio duSe koja je stvarala "Lirske balade" ostao je u sjeni, no moze ga se naci na stranicama "Grasmerskog dnevnika" - bar u tragovima. BiljeSke Dorothy Wordsworth s prijelaza 18. u 19. stoljece, iz godina "priprostog zivota i sjajnih misli", njezino postavljanje na istu razinu pecenja kruha i bavljenja pjesniStvom, njezin meditativan pristup prirodi, sve to ispod povrSinske suzdrzanosti daje naslutiti umjetnicku osjetljivost jedne neobicne zene za koju je zivljenje i pisanje bilo tijesno povezano, premda se nikad nije htjela "izdavati za pisca".
Prevela, uredila i biljeSkama popratila Sanja Lovrencic.

Druga prozna knjiga Jane Previc Finderle nastaje i kao nastavak i kao svojevrsna suprotnost autoricinu prvijencu, "Mostu od sedre". Nastavak, jer se i dalje radi o kratkim prozama nadahnutim osobnim dozivljajima, pisanim na jednostavan i neposredan nacin; suprotnost, jer je "Most od sedre" bio posvecen putovanjima i susretima, to jest horizontalnom kretanju kroz prostor, dok je "Herbarij", koji govori o zivotu bilja i o najbliskijim ljudima, usmjeren vertikalno - kretanje kroz prostor zasjenjeno je kretanjem kroz vrijeme. Jer svaki, pa i ovaj herbarij, izmedu ostalog je i knjiga sjecanja.

Osjetljivost Jane Previc Finderle za raslinje nije stvar suvremenih trendova, iako se potreba za stvaranjem herbarija od rijeci mozda javlja i pod utjecajem sve jace opce svijesti o vaznosti zelenila u doba klimatskih promjena. No autorica ove knjige od najranije dobi zivi u bliskoj povezanosti s biljkama, stoga moze govoriti o njima iz posve osobne, gotovo lirske perspektive, autenticnim jezikom jednostavne prisnosti.

Narodne pripovijesti i bajke moze se citati na vrlo raznolike nacine: jednostavno slijedeci pricu i cudeci se onome Sto je neobicno i smijuci se onome Sto je smijeSno u njoj, ili pak trazeci izvore i dublja znacenja onoga Sto smo procitali. Svakome citatelju - bilo da se radi o djetetu ili odrasloj osobi - bajke imaju Sto ponuditi, te ostaju trajan izazov razlicitim tumacima. Zbog toga se u posljednjih nekoliko desetljeca razvila cijela znanost koja se bavi proucavanjem bajki. Tome je pak prethodio golemi posao biljezenja i prikupljanja starih prica. Znanstvenici - etnolozi - koji su u naSim krajevima skupljali tradicijske pripovijetke zapisivali su ih onako kao Sto su im pripovijedali neki, sada vec davni, pripovjedaci: u razlicitim dijalektima i pomalo nerazumljivo govornicima suvremenog hrvatskog jezika. Te su price zatim objavljene, u nekim knjigama koje nisu namijenjene djeci.
Citajuci ih, kao odrasla osoba i knjizevnica, zazeljela na svoj nacin ispricati one koje su mi se najviSe svidjele. Namjera mi je bila da ih tako dovedem do neke nove publike - ne viSe sluSateljske kao nekoc, nego citateljske - kako ne bi ostale zatvorene u ozbiljnim knjigama i dostupne samo istrazivacima knjizevnosti. Iako te price izvorno nisu bile namijenjene djeci, ili barem ne u prvom redu djeci, moja ciljana publika jesu djeca. Stoga sam dijalekte pretvorila u standardni knjizevni jezik, kako bi price mogla citati djeca u svim krajevima Hrvatske i ispricala ih na jednostavan nacin.
Privukle su me one koje su mi se ucinile neobicnima zato Sto su razlicite od necega Sto je uobicajeno u najpoznatijim bajkama (poput onih brace Grimm) - tako je zivahna Prozdrlica prilicno drugacija od onih junakinja koje cekaju spas u staklenom kovcegu ili u vukovom trbuhu. Price o zivotinjama - a medu njima mi je najdraza "Zec, medvjed, covjek i lisica" - pomalo su luckaste, a drage su mi i one u kojima se na neki naopak nacin uspostavlja pravda, poput price o slugi koji je "naplatio gospodinu" ili one u kojoj se jedan najmladi sin dokazuje kao majstor razbojnik, ponovno na racun nekog grofa.
Vecini prica koje sam ovom knjigom htjela poslati u novi zivot zajednicki je i humor - iznimka je "Mala vila", cije je izvoriSte pomalo drugacije od ostalih te se smatra blizom autorskoj umjetnickoj bajci. Pripovijedajuci iznova ove stare price, poneki detalj sam izmijenila (najceSce tako da nitko ne strada), no i negdaSnji pripovjedaci uzimali su sebi tu slobodu, pa zato i postoje brojne varijante istih zapleta. Nadam se da ce ih njihovi novi citatelji voljeti i na neki nacin prenijeti dalje. - Sanja Lovrencic
Lektira za 3. razred osnovne Skole.

Prva zbirka pjesama Sanje Lovrencic, objavljena 1987. u vlastitoj nakladi, sada dostupna (samo) kao elektronicko izdanje.
"Insula dulcamara" - taj "gorkoslatki otok" pokazuje da je autorica, ni od koga zamijecena, startala kao zrela knjizevnica, s gustim poetsko-narativnim tkivom koje je sama odredila kao "pripovijesti" (i joS ojacala sintagmama "pripovijest donesi" i "preda se pripovijesti gomila"), stvarajuci tako pomalo ironican otklon prema vlastitim pjesnickim slikama i krhotinama. Prireden za novo izdanje, rukopis nije izgubio niSta od izvorne svjezine, odaje autorsku ruku citateljice-pripovjedacice-fantasticarke-pjesnikinje koja ce se otkrivati u poeziji i prozi tijekom dvadeset pet godina koje su uslijedile.
Uredila Lidija Dujic.

Zbirka pjesama, sadrzi osamdesetak tekstova slobodne forme nastalih izmedu 2010. i 2015., povezanih u cikluse - BiljeSke iz ateljea, Scrabble, Animalia, Brojalice, Duboka crna.

Naslov nove pjesnicke knjige viSe je nego rjecit i nudi lajtmotiv nekog izdvojenog prostora, odnosno specificnog homogenog svijeta, cjeline obiljezene jedinstvenim autorskim pogledom. Paralelizam s likovnim univerzumom naglaSen je i time Sto su mnoge pojedinacne pjesme naslovljene tipicnim izlozbenim, galerijskim, strucnim terminima, poput vedute i portreta, akta i marine, enterijera i diptiha. Likovna terminologija ili slikarska disciplina sluze kao svojevrsna maska ili «persona» autoricina sustava, kao vizualni korelativ naslucenoga. Naime, nije rijec o deskriptivnom postupku niti o parafrazi optickih cinjenica, nego o selekciji primljenih poticaja kroz filtar ili mrezu kodificiranog jezika inace neverbalne kreativne prakse. Mozda bismo mogli kazati kako se Sanja Lovrencic u najnovijoj zbirci krece u meduprostorima govorenja o vidljivom i Sutnje o neizrecivom...(Tonko Maroevic) 

koji nepozvani ulijecu u taj maleni univerzum.

Roman, objavljen u tiskanom obliku krajem 2018., uvrSten je u uzi izbor za nagradu "Predrag Matvejevic", Siri izbor za nagradu "Fric".

Zbirka "Kratak put kuci" sadrzi sedam kratkih prica americkog klasika F. Scotta Fitzgeralda, prvi put objavljenih u hrvatskom prijevodu. Price su izvorno izlazile u casopisima krajem dvadesetih i tijekom tridesetih godina proSlog stoljeca. Autor u njima iskuSava neke motive i postupke kojima ce se sluziti u duljim djelima (primjerice u romanu "Blaga je noc"), no povezuje ih to Sto se u svakoj pojavljuje neki element fantasticnog. Iako je Fitzgerald, cuveni kronicar "doba jazza", citateljima poznat kao majstor realisticne proze, u ovim se pricama otkriva njegova priguSena ali trajno prisutna sklonost fantasticnom: jednom je ono materijalizacija bezimenog nemira koji progoni njegove junake, jednom ludicki izlet u improviziranu bajku, jednom maStarija o mentalnom svijetu jednoga psa. ZavrSna prica "Hvala na vatri", koju je casopis New Yorker 1936. odbio kao previSe fantasticnu te objavio tek 2012., izgradena na jezicnoj dosjetci, vjeSto balansira izmedu ironije i mistike.

U prvoj - i joS uvijek relevantnoj - biografiji velikog skladatelja, njegovi suvremenici i prijatelji Franz Wegeler i Ferdinand Ries iznose svjedocanstva o njemu sluzeci se svakodnevnim, gotovo razgovornim jezikom, pristupacnim i danaSnjim citateljima, te stvaraju zivu i nadasve ljudsku sliku o glazbenom geniju. U njihovoj knjizi, sad prvi put prevedenoj na hrvatski jezik, nizu se zapisi o opcim biografskim cinjenicama, ali se iznose i brojne zanimljivosti o skladateljevoj osobnosti, kao i cesto Saljive i zabavne anegdote iz njegova zivota. Rastvarajuci mit o slavnome glazbeniku, dvojica autora prikazuju svojeg prijatelja opterecenog svakodnevnim zivotnim problemima, stambenim, ljubavnim, financijskim; rastrgnutog izmedu ocekivanja temeljenih na svjetskoj slavi i teSkih zdravstvenih problema; pokretanog zeljama i nadama, a ponajprije teznjom za neometanim umjetnickim stvaranjem.

Prevela Sanja Lovrencic

Cuvena knjiga A. de Saint-Exuperyja u prijevodu Sanje Lovrencic, koja o njoj kaze: "Mali princ je neobicna knjiga: covjek nikad nije siguran da ju je procitao do kraja i da ju je procitao kako treba. I zato joj se mnogi ljudi vracaju nekoliko puta, u razlicitim razdobljima zivota. Jer, sigurno je da se tu radi o temeljnim stvarima kao Sto su ljubav i prijateljstvo, o razlikovanju vaznog od nevaznog, unutarnjeg od povrSnog. Poput slika iz kakvog sna koji nam se trajno usjekao u pamcenje, Mali princ uvijek iznova izaziva na tumacenje. I mozda je upravo u tom trajnom izazovu njegova najveca vrijednost."

U pricama koje smo izabrali za ovu zbirku veliki putnik Lafcadio Hearn slika posve osebujan portret Japana s kraja 19. stoljeca: autorovo precizno novinarsko oko biljezi svaki detalj okruzenja s kojim se susrece, ali se to okruzenje u svakoj zgodi pretace u neku legendu, pricu o duhovima, sliku rituala na izdisaju. Citatelj se tako susrece s posljednjim bljeskovima tradicionalnog Japana, koji nestaje naocigled, a kroz taj ga nestajuci svijet vodi uvijek blago ironican autorski glas; on pripovijeda o znacenjima miomirisa (kâda), tehnikama proricanja, zapuStenom budistickom groblju i njegovim komarcima, svemu Sto odzvanja u tuljenju jednog psa, ukletoj haljini dugih rukava koja je uzrok velikog pozara u Edu, nekom obalnom selu i svjetiljkama koje njegovi zitelji spuStaju u more u svetkovini mrtvih... Hearnove su price vrijedan izvor informacija za sve one koje zanima negdaSnji Japan, ali i profinjen literarni tekst koji virtuozno kombinira elemente fantastike, prozne ironije te poetskog maStanja. Price su izabrane iz knjiga "In Ghostly Japan" i "Kwaidan".

Prevela Sanja Lovrencic.

Jednostavne i neposredne recenice Jessie Conrad dozivaju pred citatelja lik njenog supruga, jednog od najvecih pisaca engleske knjizevnosti 20. stoljeca: nervozan, pomalo cudak, na svoj nacin privrzen obitelji, iznad svega zaokupljen knjizevnim radom. No istodobno vidimo i nju, gotovo idealnu piScevu zenu iz starih vremena. Ona pretipkava tekstove, kuha i Stedljivo vodi kucanstvo, docekuje goste, podize djecu, na sve moguce nacine izlazi na kraj sa stvarnoScu umjesto Josepha Conrada. Iz uloge supruge, domacice i majke izdize je, medutim, sam cin pisanja. OdvazivSi se da zabiljezi ovo intimno svjedocanstvo, ona stvara sebi mjesto u (Conradovom) prostoru rijeci te se i sama pretvara u autoricu.

U "Mostu od sedre" autorica Jana Previc Finderle uvodi nas, na temelju vlastitog iskustva i sjecanja, u zivot putnika i svijet putovanja. Kratke putopisne crtice djeluju na citatelja kao originalne razglednice; koncizan opis proizaSao iz autoricinog dojma o nekom mjestu, suputniku ili gostu pretvara se pred ocima citatelja u zivu sliku. Od skromnog ljetovanja na Jadranskom moru u ranom djetinjstvu, preko neSto kasnijih obiteljskih putovanja automobilom u Pariz i London, sve do samostalnih lutanja svijetom u odrasloj dobi, autoricin tekst, ponekad humoristican, ponekad melankolican, te gotovo uvijek nostalgican, djeluje nam blisko te nas potice da se i sami upustimo u pustolovinu. Tekst je popracen crtezima Mate Rupica, koji je tehnikom tuSa vjeSto i promiSljeno  neke od zivopisnih trenutaka Janinih prica prenio na papir.

U zbirci "Opsjene i sablasti" sakupljeno je sedam kratkih prica knjizevnog klasika i nobelovca Rudyarda Kiplinga. Autora "Knjige o dzungli" mnogi pamte samo po tom romanu za djecu, no njegov je opus puno Siri i bogatiji. U redcima ove knjige citatelji se mogu upoznati s Kiplingovim interesom za nadnaravno i onostrano. Motivi o kojima piSe su raznoliki - ponekad su to duhovi, Odaslanja ili Zvijeri, a ponekad samo opsjene majstorskih prevaranata - no kulisa ostaje ista: devetnaestostoljetna Britanska Indija u kojoj se ispreplicu zapadnjacki i autohtoni svijet, tehnologija i tradicija, birokracija i praznovjerje, pitomo i divlje... Tekst je popracen izvrsnim ilustracijama Mateja Stica koji je vjeStim uprizorenjem nekih od najsnaznijih Kiplingovih impresija pridonio opcoj atmosferi nelagode i jeze ove zbirke.

Preveo Leo Beslac.

"Najdraze moje srdaSce, mila moja ljepotice, draga malena" - tako pocinju njezna pisma koja je Henri Barbusse pisao supruzi prije stotinu godina. No ono Sto slijedi nije nimalo njezno - rovovi, granatiranje, blato, mrtvi... Autor pisama Henri Barbusse 1914. imao je 41 godinu, reputaciju pisca i urednika, naruSeno zdravlje i pacifisticka uvjerenja. Unatoc svemu tome dobrovoljno se javio u francusku vojsku te dvije ratne godine proveo na prvoj liniji bojiSta - da bi potom napisao romanOganj, knjizevno svjedocanstvo o Prvom svjetskom ratu koje mu je donijelo nagradu Goncourt i tisuce citatelja. Njegov neuljepSan prikaz rata izazvao je mnogo emocija - odobravanja i prihvacanja medu onima koji su u ratu sudjelovali i dozivjeli ga izbliza, osporavanja medu onima koji su ga, zaklinjuci se u domovinu i nacionalne interese, gledali iz daleka. Dokumentarni materijal koji je Barbusse ugradio u Oganj nalazi se upravo u pismima Sto ih je svakodnevno pisao supruzi Hélyonni. DanaSnjem citatelju ova pisma, u svojoj neposrednosti i autenticnosti, mogu bolje od ikakve fikcije pribliziti ratne godine kojima je zapocelo dramaticno "kratko 20. stoljece".

S francuskog prevela: Smiljka GuStak

Ova zbirka sadrzi izbor od sedam prica E. M. Forstera, reprezentativnih za njegovo umijece pisanja kracih knjizevnih formi te knjizevno stvaralaStvo uopce. Citatelji u njima mogu prepoznati teme i motive kojima je bio zaokupljen i u slavnim romanima ("Soba s pogledom", "Howards End", "Put do Indije"). Medutim, jedna od prica izdvaja se i tematski i stilski - "Stroj se gasi". Jedina je koja se priblizava zanru znanstvene fantastike i jedina koja je smjeStena u "daleku" buducnost. Napisana je 1909. godine, a danas istovremeno ocarava i plaSi svojom prorocanskom vizijom. Price u zbirci labavo su povezane fantasticnim elementima; no svima im je zajednicka tema odnosa covjeka prema prirodi. Forster, izmedu ostaloga, na zanimljive nacine postavlja univerzalna i vjecna pitanja knjizevnosti - o smislu zivota, odnosu roditelja i djece, odnosu supruznika, nastanku religija, vjerskoj toleranciji, zagrobnom zivotu. Kroz nekoliko prica protezu se motivi iz anticke knjizevnosti, osvjezeni u kritici edvardijanskog druStva. Stalne su to teme Forsterovih djela - ksenofobija, konzervativnost, elitizam, klasna podjela, strog odgoj djecaka, patrijarhalna stega itd. "Stroj se gasi i druge price", u prijevodu Gorana Colakhodzica, donose hrvatskim citateljima djelic bogatog opusa E. M. Forstera te predstavljaju poznatog autora u novome svjetlu - onome fantasticne knjizevnosti.

Ovaj ciklus kratkih proza Sanja Lovrencic pisala je paralelno s radom na prijevodu autobiografskih zapisa Waltera Benjamina Berlinsko djetinjstvo oko 1900., te ga stoga karakterizira zanimljiva dvojnost. Zagrebacko djetinjstvo Sezdesetih funkcionira kao autobiografski diskurs, te se bavi tipicnim elementima autobiografije: introspekcijom, pokuSajem ocrtavanja jednog proSlog vremena, finom nostalgijom za djetinjstvom koje je odrasloj osobi dostupno samo kao niz fragmenata; ove bismo elemente mogli nazvati osobnima i lokalnima. S druge je strane, medutim, tekst Sanje Lovrencic odgovor na knjizevni predlozak, reakcija na odredenu vrstu pisanja. Time se otvara prema sasvim drugacijem sklopu problema koje bismo mogli nazvati inherentno knjizevnima - problemu intertekstualnosti, fikcionalizacije vlastitog Ja, primjene poetskog jezika i lirskih fragmenata koji konotiraju osobno iskustvo ali ga istovremeno i transcendiraju. Tekst Sanje Lovrencic ovakvom strukturom vrlo uspjeSno kombinira dva aspekta koji samo u medudjelovanju cine kvalitetnu knjizevnost: ukljucenost u lokalni kontekst, ali i njegovo stalno rastvaranje, intimnost i univerzalnost.

Fantasticne pripovijesti cine znacajan dio opusa velikog francuskog romanticara Théophilea Gautiera, no u Hrvatskoj gotovo uopce nisu prevodene, unatoc autorovom statusu klasika. U naSem izboru njegove fantasticne proze nalazi se devet pripovijesti - Kafetijera, Onuphrius, Omfala, Zaljubljena pokojnica, Lula opijuma, Dvostruki vitez, Stopalo mumije, Dva glumca za jednu ulogu i Arria Marcella - koje na razlicite nacine ukljucuju elemente nadnaravnog. U tim pricama pojavljuje se standardni repertoar fantasticnih motiva dragih prvoj generaciji romanticara, no T. Gautier pristupa im na originalan nacin, subverzivno izvrcuci uobicajene konotacije, stvarajuci neobicne zaplete, igrajuci se tjeskobom i ironijom. Buduci da se radi o autoru koji je u prvom redu bio pjesnik (Baudelaire ga je nazvao "besprijekornom pjesnikom, savrSenim carobnjakom francuskoga jezika"), njegov se jezik odlikuje osobitom gustocom i sugestivnoScu, a prema nekim kriticarima, stilski vrhunac njegovog proznog opusa upravo su pripovijesti koje smo odabrali.

Prevela Sanja Lovrencic.

U biblioteci "U prvom licu" donosimo izbor fragmenata iz putnickih biljeznica knjizevnice Sanje Lovrencic, nastalih tijekom 2016. i 2017. godine, popracen s nekoliko autorskih fotografija. Balansirajuci izmedu proze i poezije, izmedu ladanjskih umjetnickih rezidencija i vizura velegrada, izmedu tvrde stvarnosti i mekih iskoraka u imaginarno, autoricin glas s velikom slobodom iskuSava razlicite registre jezika, vodeci citatelja u osebujnu knjizevnu avanturu.

"Zenski svijet Britanske Indije" rezultat je viSegodiSnjeg istrazivackog i prevodilackog rada autorice Biljane Romic. Govori o kolonijalnom svijetu iz perspektive zena koje su ostavile zapise - dnevnike i pisma - o svojim zivotima u Indiji. Knjiga je pisana publicisticki te namijenjena Siroj, ne samo strucnoj publici. Obiluje zanimljivim, autenticnim pojedinostima te se moze citati iz povijesne, literarne i feministicke perspektive.

Autorica, koja je diplomirala indologiju i magistrirala temom "Postkolonijalni migrantski usud", ovom je knjigom na originalan nacin objedinila i prikazala izvorne arhivske materijale ostvarivSi znacajan doprinos izabranom podrucju, ne samo na lokalnoj razini.

Palaca i Vrt, prvi dio fantasticne trilogije Sanje Lovrencic Zmije Nikonimora, inspirirane motivima iz praslavenske mitologije i ilirskim toponimima, objavljen je u tiskanom obliku krajem 2008. godine.

Prvom knjigom trilogije autorica uvodi citatelja u svijet alternativne proSlosti, prostore planinskog Nikonimora, juznih obala Yalme i Svardije, carstva Cetverolista, sjeverne zemlje Letinen, njene velike rijeke i misticnih obicaja. Taj imaginarni svijet, ugrozen prijetnjom onih-koji-vicu-zajedno, otkriva se citatelju kroz glavnu pricu o ljubavi izmedu sviracice Tisye i graditelja Arnea (Agrona), oko koje se splicu price niza sporednih likova.

Knjiga Palaca i Vrt proglaSena je 2009. godine na specijaliziranom portalu www.fantasy-hr.com najboljim domacim fantasticnim tekstom.

U drugom dijelu fantasticne trilogije Sanje Lovrencic Zmije Nikonimora razdvojeni ljubavnici, sviracica Tisya i graditelj Arne, putuju prolazeci kroz kuSnje. U susretu s razlicitim ljudima i drugovrsnim bicima otkrivaju poneSto o svijetu i o sebi.

Tisya svjesno ide prema moru, prema Bijelome Gradu iz kojega jedino joS polaze brodovi ka sjeveru. No dug je put od UtociSta do Grada, vodi je divljim krajevima Razdjelnog Vijenca s kojega ce prvi put vidjeti one-koji-vicu-zajedno. U pratnji trgovca solju Margana stici ce do Kamenih Izbi i krenuti dalje, obalom Yalme, gdje se vec pale vatre za uzbunu...

Arne se za to vrijeme zajedno s ostacima vojske sjevernjackog kralja Gurne probija opasnim putovima podzemlja, gdje vrebaju zrcalni vodjani sa svojim opsjenama, i ne zna da na kraju puta i njega ceka joS jedna obala.

Kroz njihove dozivljaje i susrete s nizom likova autorica stvara sugestivnu atmosferu nemira i nadolazece promjene koja ce njihov svijet uciniti slicnijim naSemu.

Treci dio fantasticne trilogije Zmije Nikonimora, napisane u zanru alternativne povijesti, inspirirane ilirskim imenima i toponimima, koja je izazvala zanimanje ljubitelja zanra fantasyja, i ne samo njih.

U zavrSnom dijelu velike pripovijesti o sviracici Tisyi i graditelju Arneu dovrSavaju se sve pojedinacne price zapocete u prvim dvjema knjigama, svijet prolazi kroz svojevrsnu kataklizmu, a glavni likovi, ponovno zajedno nakon duge razdvojenosti, traze put kroz "zlatna vrata" jer samo oni koji kroz njih uspiju proci viSe nisu u vlasti vremena...

Knjizevnopovijesna studija Lidije Dujic o hrvatskim knjizevnicama Dragojli Jarnevic, Jagodi Truhelki i Ivani Brlic Mazuranic, nastala je na temelju analize romanesknih, autobiografskih i dnevnickih tekstova. Utemeljena na dosad neobjavljenim arhivskim materijalima, donosi niz zanimljivih opservacija o vezama izmedu znacajnih osobnosti (joS slabo vidljive) zenske knjizevne scene u Hrvatskoj na prijelazu iz 19. u 20. stoljece.